Kulturna baština

Ako vam se sviđa ova objava, podijelite ju sa svojim prijateljima
     

Kompleks dvorca Eltz

Vlastelinski sklop obitelji Eltz u Vukovaru jedna je od najmonumentalnijih feudalnih arhitektonskih cjelina u Slavoniji. Objedinjuje zgradu dvora koja je služila kao rezidencija grofovske obitelji, četiri barokne kurije u kojima je bila smještena uprava velikoga feudalnog imanja, gospodarske zgrade, crkvu sv. Roka, te Oranžeriju, koja je danas galerija, i perivoj koji se pruža od dvora otvoren prema Dunavu. Konačni izgled dobiva velikom intervencijom završenom početkom 20. stoljeća u historicističkom slogu prema projektima bečkoga arhitekta Viktora Siedeka. Danas je u dvorcu smješten Gradski muzej Vukovar sa Zavičajnom zbirkom, Zbirkom Bauer i Zbirkom Muzej Vukovara u progonstvu koju čine donacije hrvatskih i europskih umjetnika. Kompleks dvorca Eltz gotovo je potpuno uništen u Domovinskom ratu te je obnovljen sredstvima  Vlade Republike Hrvatske kroz projekt “Istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine Ilok-Vukovar-Vučedol“.

Gradski muzej Vukovar

Gradski muzej Vukovar, danas smješten u dvorcu Eltz, osnovan je 1946. godine donacijom rimskog novca, namještaja, oružja i umjetničkih slika koje je svom gradu poklonio dr. Antun Bauer. Muzej je s radom započeo u Zgradi diližansne pošte u staroj baroknoj jezgri, a 1966. preseljen je u dvorac Eltz. Do 1991. Muzej je sadržavao fond od oko 50 tisuća eksponata što su činili četiri zasebna odjela u posebnim zgradama: Gradski muzej sa zavičajnim zbirkama u dvorcu Eltz, Zbirku Bauer i galeriju umjetnina koja sadrži najcjelovitiju zbirku moderne hrvatske umjetnosti u zgradi Diližansne pošte, Memorijalni muzej posvećen nobelovcu Lavoslavu Ružički u njegovoj rodnoj kući i Muzej novije povijesti u Radničkom domu.

Tijekom Domovinskog rata dvorac Eltz je pretrpio velika oštećenja, a zbirke koje su se ovdje čuvale također su stradale: dio je potpuno uništen, dio je nepovratno nestao, a dio je odvezen u Srbiju. Nakon dugogodišnjeg truda i diplomatskih aktivnosti Ministarstva kulture RH dio zbirke vraćen je u Vukovar 13. prosinca 2001. U periodu od 1991.-1997. godine Gradski muzej Vukovar djeluje u Muzeju Mimara u Zagrebu. Potkraj 1992. godine osnovana je zbirka pod nazivom Muzej Vukovara u progonstvu i tako nastaje zbirka donacija hrvatskih, a potom i europskih umjetnika za grad Vukovar. Do danas je u toj zbirci prikupljeno više od 1500 djela suvremene hrvatske i europske umjetnosti. Ova zbirka predstavlja početak kulturne obnove Vukovara te  je našla svoje mjesto u obnovljenom dvorcu Eltz uz ostale zbirke. Dvorac Eltz, ovako obnovljen, jedinstveni je muzeološko-galerijski, znanstveni i multimedijalni centar u kojemu se čuva i prezentira kulturna baština kao element nacionalnog identiteta i kontinuiteta života na ovom području.

Godine 2013. Gradski muzej Vukovar osvojio je prestižnu nagradu Anton Štifanić za poseban doprinos u razvoju turizma Republike Hrvatske, a za svoj rad na kulturnoj obnovi Vukovara i vraćanju života u razrušeni grad te uključivanju lokalne zajednice u svoje djelovanje, Gradski muzej Vukovar dobio je prestižnu europsku nagradu Silletto – EMYA 2016.

 

Arheološki lokalitet Vučedol

Arheološki lokalitet Vučedol smješten je uz obalu Dunava, 5 kilometara nizvodno od Vukovara, i jedan je od najznačajnijih lokaliteta eneolitika. Ono što ga čini posebnim jest činjenica da je zbog vrijednosti nalaza i mogućeg određivanja profila cjelokupne manifestacije dao naziv jednoj eneolitičkoj kulturi – Vučedolska kultura – a istovremeno je to i prostor njezinog ishodišta.

Zbog svog izvanrednog geostrateškog položaja, Vučedol je bio mjesto stalnog naseljavanja. U najdubljim slojevima ostali su očuvani tragovi najstarije neolitičke kulture nazvane Starčevačkom. Ipak, kontinuirani život na Vučedolu u međusobnom preplitanju prati se u vrijeme eneolitika, kada se u vremenskom trajanju od 700 godina ovdje izmjenjuju Badenska, Kostolačka i Vučedolska kultura. Najveći uspon Vučedol je svakako doživio u vrijeme trajanja Vučedolske kulture koja je u cijelom svom trajanju datirana u vrijeme od 3000. do 2200. g.pr.Kr.

Život na Vučedolu odvijao se na tri naseobinska platoa što su u luku okruživala Gradac koji je svojim izdvojenim položajem i izgledom imao značenje akropole. To je bilo naselje zemljoradnika, stočara, lovaca i prerađivača bakra.

Materijalna kultura, u kojoj se posebno ističe keramička produkcija, svojom izvanrednom tehnološkom kvalitetom i estetskim vrijednostima govori i o visoko razvijenoj civilizaciji. Ona se odlikuje izrazitim umjetničkim nadahnućem i stvaralačkom snagom koja je pokrenula novi civilizacijski tok. Vučedolska keramika plijeni pažnju savršenim skladom oblika i smještaja ukrasa. Najpoznatija keramička posuda je Vučedolska golubica, kultna posuda u obliku ptice, bogato urešena inkrustracijama, a pronađena je 1938. na lokalitetu Gradac.

Vučedolskoj kulturi pripada i Vučedolski Orion koji se smatra najstarijim europskim kalendarom. Posuda s kalendarom pronađena je u Vinkovcima, na mjestu današnjeg hotela Slavonija. Četiri polja na koje je posuda podijeljena, simboliziraju četiri godišnja doba, a pojedini znakovi koji se sustavno ponavljaju predstavljaju smjenu mjeseci. Otkriće ovoga najstarijeg kalendara svjedoči o razvijenoj, visokoj civilizaciji i kulturi na ovim područjima prije više od pet tisuća godina.

Muzej vučedolske kulture

U vremenu između 3000. i 2500. pr. Kr. desnu je dunavsku obalu, krajnji istok Hrvatske, zaposjela indoeuropska populacija koju znamo pod imenom vučedolska kultura. Vučedolska kultura jest najdojmljiviji europski odgovor na najveći povijesni civilizacijski skok koji počinje s 3000. godinom prije Krista s pojavom prvoga pisma i ustrojstvom država. Svoj je visoki standard isprva ostvarivala gospodarstvom vezanim za stočarstvo, a od klasične faze metalurgijom bakra oslonjenom na revolucionarni tehnološki proces lijevanja u dvodijelne keramičke kalupe – prvo serijsko lijevanje. Kultura je potom proizvela i prvu svjetsku broncu.

Potreba za rudištima bakra rezultirala je ekspanzijom vučedolske kulture iz matične Slavonije u široki prostor središnje i jugoistočne Europe.

Vučedolsko poimanje svijeta iskazano je na njihovim posudama – najstarijim europskim ideogramima. Svi ukrasi na njima nose nebesku simboliku, a može se iščitati različit prikaz obzora iznad Voda na kojima pliva Zemlja, dnevno rađanje Sunca, planeti Venera i Mars te karakteristična zviježđa na noćnom nebu.

Muzej vučedolske kulture osnovan je Uredbom Vlade Republike Hrvatske 2013. godine kao nacionalni muzej. Rezultat je to dugogodišnjeg nastojanja da se Vučedol zbog svojega značaja svrsta u prvi red arheoloških parkova i upiše u arheološku kartu ovoga dijela Europe. Muzej se nalazi podno platoa Vinograd Streim, dijela višeslojnog naselja koje je živjelo više ili manje intenzivno od neolitika do srednjega vijeka.

Muzej vučedolske kulture od svog osnutka osvojio je brojne nagrade, a 2018. godine primio je Godišnju nagradu Hrvatske turističke zajednice u kategoriji Inovacija godine.
Za odrasle, djecu i obitelji koji žele doživjeti nešto novo, lijepo i zanimljivo Muzej vučedolske kulture nudi novi svemir otkrića i inspiracije uz svoju neusporedivu i neponovljivu kombinaciju položaja, arhitekture, ugodne atmosfere te ponajviše povijesne vrijednosti  prezentirane na suvremen način. Svaka prostorija tematski je određena, a ovdje možete otkriti kako je izgledala prva indoeuropska vučedolska kuća – košara, najstarija prapovijesna kola na četiri kotača, najstariji europski kalendar utemeljen na promatranju zimskog neba, kako se odvijala prva serijska proizvodnja metala i prve bronce na svijetu, otkriti bogatstvo oblika i ukrasa vučedolske keramike, vidjeti jamu in situ u kojoj je pronađena Vučedolska Golubica, ili je to ipak bila Jarebica? Saznajte i nešto više o ritualima Vučedolaca i dođite vidjeti najljepšu vučedolsku čizmicu i posudu u kojoj je nastalo prvo pivo!

Povijesna barokna jezgra

Povijesni barokni centar Vukovara, koji gradu daje prepoznatljivu vizuru, šire je područje i obuhvaća Ulicu dr. Franje Tuđmana, u Starom Vukovaru na desnoj obali Vuke, te ulice Josipa Jurja Strossmayera i Županijsku u Novom Vukovaru na lijevoj obali Vuke. Uže središte zaštićeno je kao urbana povijesna cjelina.

Središte Starog Vukovara prepoznatljivo je po kućama s baroknim lukovima građenim u tipičnom stilu marijaterezijanskog provincijskog baroka. Nekoć su to bile obrtničke radionice i trgovine koje su rječito govorile o ekonomskoj moći bogatijeg sloja vukovarskog građanstva. Istodobno s prepoznatljivom baroknom izgradnjom Starog Vukovara tijekom 18. st., uz zamjetnu stilsku distinkciju, razvija se i prostor Novog Vukovara. Većina građevina u tom dijelu grada na lijevoj obali Vuke nosi oznake čistog i suzdržanog kasnobaroknog klasicizma. Tako zaokružena barokna cjelina do danas je ostala dominantan stilski sloj povijesnog Vukovara, s brojnim arhitektonskim spomenicima iznimno velike likovne i ambijentalne vrijednosti.

Znamenite građevine:

Radnički dom (Grand hotel)

Radnički dom, poznat i pod nazivom Grand hotel, najpoznatije je djelo monumentalne historicističke arhitekture. Zgradu je gradio veleposjednik Paunović za hotel, prema projektu poznatog arhitekta Vladimira Nikolića, od 1895.-1897. Grand hotel je uz ugostiteljske sadržaje imao i kazališnu dvoranu. Hotel je davan u zakup, a 1918. prodan je novom vlasniku, Miši Gotfridu. U to vrijeme u Vukovaru je naglo jačao radnički pokret i radnici su željeli izgraditi radnički dom. Kako je Grand hotel 1919. ponovno ponuđen na prodaju, radnici osnivaju Zadrugu radnički dom i prodajom zadružnih udjela prikupljaju sredstva, kupuju Grand hotel i pretvaraju ga u Radnički dom. U njemu je 1920. godine održan II. Kongres KPJ.

Palača Županije Srijemske

Građena je od 1771.-1777. godine u stilu klasicizirajućeg kasnog baroka, s otmjenim plastičnim dekoracijama na pročeljima. Usred pravilnog visokog timpanona nalazi se grb Srijemske županije koji je Gradu dodijelila carica Marija Terezija 1747.godine. Zgrada je povezana s palačom nekadašnje Kotarske oblasti (1889.-1902.), a u dvorištu je bila i kasnobarokna osuđenička kapelica u kojoj su nekada ispovijedali osuđenike na smrt. Kompleks je registriran kao spomenik kulture A kategorije te je obnovljen u povijesnom izgledu, a donator obnove je Splitsko-dalmatinska županija.

Stari vodotoranj

Izgrađen je 1913.g. na mjestu nekadašnje tržnice i jedan je od najstarijih takvih objekata u Hrvatskoj. Ing. J. Funtak i Karlovsky izveli su gradnju prema nacrtu J. Banheyera. Ispod vodotornja nalazi se bušeni zdenac i podzemna vodosprema, a na vrhu je još jedan rezervoar. Stari vodotoranj jedan je od najeksponiranijih motiva starog Vukovara. Danas zauzima središnje mjesto na glavnom trgu ispred hotela Dunav i Gradske uprave.
Nije loše za nekoga tko je stariji od sto godina!

Zgrada diližansne pošte

Zgrada je nastala u drugoj polovici 18. st. ističući se elegancijom duge kolonade stupova. U toj je zgradi bio Gradski muzej Vukovar, a nakon preseljenja zavičajnih zbirki u dvorac Eltz tu su sve do 1990. djelovale Zbirka Bauer i Galerija umjetnina. Tijekom Domovinskog rata zgrada je pretrpjela znatna oštećenja. Danas obnovljena, ponovno je zablistala nekadašnjom ljepotom.

Zgrada Magistrata

Zgrada je izgrađena za potrebe vođenja gradske samouprave, građena je u stilu kasne klasicističke arhitekture. U timpanonu je upisana godina nastanka MDCCCXVIII (1818.) DOMUS OPPIDANA. Fasada je razigrana kapistelima i pilastrima. U prizemlju su ispod katnih prozora lučni otvori.
Prije Domovinskog rata 1991. godine ovdje je bio smješten Hrvatski radio Vukovar, koji se i danas nalazi ovdje. Za vrijeme rata iz ove zgrade dopirao je hrabri glas Siniše Glavaševića, novinara i urednika Hrvatskog radija Vukovar, koji je uporno, do posljednjeg dana, slao iznimno potresna i realna izvješća iz grada koji je tada bio pod opsadom.

Crkva sv. Nikolaja

Parohijska pravoslavna crkva sv. Nikolaja izgrađena je u periodu od 1733.-1737. s elementima provincijskog pučkog baroka. Ikonostas je postavljen 1757., a rezbarije je izveo osječki kipar Firtler. Crkva je dograđivana i preuređivana u više navrata za potrebe dodatne kapele sv. Velikomučeniku Georgiju, proširenog kora za srpsko pjevačko društvo Javor i sl. Posljednja značajna preinaka datira iz 1935. godine. U tornju do kora nalazi se prostorija u kojoj se čuvaju crkvene knjige i stari uredski spisi od 1732.g. nadalje.

Centralna ljekarna Kirchbaum

Izgrađena je 1909. godine u duhu kasnog historicizma s naglašenim secesijskim detaljima. Na kutnom dijelu nalazila se najstarija vukovarska ljekarna koju je još od 1787. godine na nekoliko različitih lokacija vodila obitelj Kirchbaum.

Crkva sv. Roka

Smještena je u Županijskoj ulici, glavnoj ulici Novoga Vukovara. Crkva je skladno uklopljena u dvorski kompleks Eltz, iako je nastala devet godina prije Dvorca i nije njegov sastavni dio. Građena je donacijom Antuna Pöhra de Rosenthala 1740. kao zavjetna (kužna) kapela i ujedno kao filijalna crkva za njemačke naseljenike u tom dijelu grada. Isticala se slikom sv. Roka, sv. Sebastijana i sv. Rozalije, zaštitnika od kuge, koja se nalazila na oltaru. Prvotni barokni korpus crkve u klasicističkoj je obnovi 1805. godine proširen bočnim oratorijem i sakristijom i dograđen je slikoviti zvonik pokriven šindrom. Kasnije obnove izvedene su 1858. i 1904.g. te nakon II. svjetskog rata. Donator obnove nakon Domovinskog rata je Šibensko-kninska županija.

Bećarski križ

Najstarije i najveće vukovarsko ulično raspelo dalo je naziv cijelom dijelu Starog grada – Kod bećarskog križa. Raspelo je podignuto 1805. godine kao prvi kameni javni križ u gradu (stariji, iz 18.st., bili su drveni). Još krajem 19. st. oko raspela je stajala kovana željezna ograda unutar koje su rasla patuljasta stabla. Svojim mjerilom i rustikalnom zanatskom obradom Bećarski se križ doimao kao element pučke javne plastike, iako njegove klasne profilacije i uresi nose jasan klasicistički kod. Lokalne srpske vlasti srušile su raspelo 1996.g., a koje je u međuvremenu obnovljeno.

Crkva i Franjevački samostan sv. Filipa i Jakova

Franjevci su na vukovarskom području tijekom mnogih stoljeća imali vrlo važnu ulogu i ostavili su neizbrisiv trag ne samo u vjerskom odgoju već i u prosvjeti i kulturnom razvoju ovoga kraja. Franjevci borave na ovim prostorima već u srednjovjekovnom razdoblju, kada je u Vukovskoj županiji bilo sedam franjevačkih samostana.

Posebno je važan bio rad franjevaca u vrijeme turske vlasti, jer su cijelo vrijeme ostali sa svojim vjernicima. Neposredno nakon rata za oslobođenje od Turaka franjevci se vraćaju u nekadašnje postojbine i osnivaju svoje rezidencije te vrlo vrijedno djeluju sve do danas.

Pečujski biskup Nesselrod dao je 1723. godine dopuštenje Franjevcima da se u Vukovaru može podići crkva i samostan. Tada započinje i izgradnja monumentalnog franjevačkog kompleksa, najstarije i najmarkantnije građevine baroknog Vukovara. U bitnim dijelovima cjelina ovog sklopa dovršena je tijekom 13 godina gradnje, no zbog kasnijih dograđivanja samostanskih katova radovi su se protegli tijekom cijelog 18. stoljeća.

Oko 1760. Ambrozije Janković radi uljene slike na crkvenom oltaru. Svoj konačni oblik vukovarski je franjevački samostan sa crkvom sv. Filipa i Jakova dobio nakon historicističke obnove i proširenja crkve od 1896. do 1897. godine, izvedene prema projektu arhitekta R. Jordana. Tada je prvotna jednobrodna barokna crkva produljena i proširena dvama bočnim brodovima – kapelama.

Vukovarska je crkva s 58 metara dužine treća najveća crkva u Hrvatskoj, iza zagrebačke i đakovačke katedrale.

Franjevački samostan u Vukovaru bio je rasadište vjere, obrazovanja i kulture. Franjevci su bili neposredni nositelji pučkog školstva za katoličku mladež. Uprava Franjevačke provincije već je 1733. godine u vukovarskom samostanu otvorila provincijski studij filozofije koji je djelovao pedeset godina. Jedan od poznatih lektora na Franjevačkom filozofskom učilištu bio je i Vukovarac fra Josip Janković. Zahvaljujući svom utjecaju u Rimu dobio je od pape Benedikta XIV. tijelo sv. Bone Mučenika, koje je prenijeto u Vukovar i sahranjeno u franjevačkoj crkvi sv. Filipa i Jakova. Od 1804.-1900. godine, s većim i manjim prekidima, u samostanu djeluje fakultet filozofije i  teologije.

Vrijedni su franjevci skupljali kroz stoljeća razno umjetničko blago: slike, kipove, arhivalije, knjige i liturgijsko posuđe. Bogata i vrlo vrijedna samostanska knjižnica, po svom fondu jedna od najvrjednijih starih knjižnica u Hrvatskoj, posjedovala je 17.000 svezaka, a u samostanskoj se riznici nalazilo bogato srebrno i pozlaćeno liturgijsko posuđe umjetničke izrade od 16. st. pa sve do 20. st. Umjetničke slike baroknih i novijih majstora resile su oltare, zidove crkve i samostanske prostorije.

Do razaranja tijekom Domovinskog rata, kada je crkva potpuno devastirana i opljačkana, a franjevci prognani, franjevački samostan s crkvom sv. Filipa i Jakova bio je najstariji očuvani barokni spomenik i uopće najstarija vukovarska građevina. Kompleks je danas obnovljen i registriran kao spomenik kulture A kategorije.

Rodna kuća Lavoslava (Leopolda) Ružičke

Prvi hrvatski nobelovac Lavoslav (Leopold) Ružička rodio se u obrtničkoj obitelji u Vukovaru 13. rujna 1887. godine. Od svoje četvrte godine živio je u Osijeku gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Potom se upisao na Tehničku visoku školu u njemačkom gradu Karlsruhe. Za nepune četiri godine, 1910., završava studij kemije i doktorsku disertaciju iz organske kemije. Posebno se bavio prirodnim spojevima, osobito fiziološki aktivnim i mirisnim tvarima.

Godine 1939. dobiva Nobelovu nagradu za kemiju. Godine 1940. Ružička je izabran za počasnog člana JAZU i počasnog doktora Hrvatskog sveučilišta. Iste godine proglašen je i počasnim građaninom Vukovara. Ružička je sa suradnicima do 1960. godine objavio 580 znanstvenih radova. Umro je u Zürichu u 90. godini života, 26. rujna 1976.

U njegovoj Rodnoj kući u Vukovaru nalazi se kongresni centar, a Ružičku, njegov rad i djelo možete upoznati putem holograma koji je ovdje postavljen.

Hologram: https://www.youtube.com/watch?v=WKcZ7rsGokc

Kazalište

Hrvatski Dom Vukovar (Gradsko kazalište)

Hrvatski Dom Vukovar, javna ustanova u kulturi, tijekom godine organizira brojna kulturna događanja kao što su  predstave, koncerti i izložbe. Program događanja možete naći na stranici www.hrvatskidomvukovar.hr

Gradnja ove, arhitektonski neobične, izdužene zgrade Hrvatskog doma izvorno je dovršena  1922. godine. Zgrada je građena prema projektu poznatog arhitekta A. Feudenreicha, a locirana je na obali Dunava, u neposrednoj blizini Dvorca Eltz.

Nakon obnove, zajedno s rodnom kućom nobelovca Lavoslava Ružičke, čini cjelinu javne ustanove u kulturi.

Unutar Hrvatskog doma djeluje je kazališna družina Scena Martin.

 

Hrvatska turistička zajednica
Ministarstvo turizma RH
Grad Vukovar
VURA
Hrvatska gospodarska komora
Turistička zajednica Vukovarsko-srijemske županije
EDEN
e-visitor

Adresa

  • Turistička zajednica grada Vukovara
  • J.J.Strossmayera 15
  • 32000 Vukovar

Privremeni ured:

  • Dr. Franje Tuđmana 8
  • 32000 Vukovar

 

  • OIB: 65539847432
  • MB: 01416383
  • IBAN: HR1025000091102033079

Kontakt

Radno vrijeme

  • Ponedjeljak – Petak
  • od 07:00 do 15:00
  • Subota (od ožujka do prosinca)
  • od 08:00 do 13:00