Crtice iz povijesti Vukovara

  •  
  •  
  •  

Područje Vukovara oduvijek je bilo sjecište putova, mjesto dodira različitih kultura, ali i poprište ratova. Naseljenost vukovarskog kraja prati se kroz pet tisuća godina u kontinuitetu kroz brojne arheološke lokalitete. Za ovaj kraj posebno je značajna Vučedolska kultura koja je dobila ime po lokalitetu Vučedol, smještenom pet kilometara nizvodno na Dunavu. Vučedolska golubica, pronađena na ovom lokalitetu 1938. godine, postala je simbol grada. Jednako veliko značenje ima i vučedolski Orion koji se smatra najstarijim indoeuropskim kalendarom.

U vukovarskom kraju nalaze se brojna arheološka nalazišta iz brončanog, starijeg i mlađeg željeznog doba koja svjedoče o životu Ilira i Kelta. Rimljani su u osvajačkim pohodima u posljednjim desetljećima prije Krista izbili na Dunav. Izgradili su brojna utvrđenja kao granicu (tzv. Dunavski limes) prema barbarskim plemenima. Rimska civilizacija u ovim krajevima utjecala je na unapređivanje gospodarstva: močvare su isušivane i zasađeni su prvi vinogradi. Nakon propasti rimskog carstva velika seoba naroda i avarsko-slavenska ekspanzija od 6. stoljeća nadalje dovela je do velikih promjena. Međuriječje Dunava i Save postalo je poprište velikih sukoba i interesa moćnih država tog vremena. U to vrijeme ovdje se naseljavaju Hrvati.

U sačuvanim dokumentima Vukovar se spominje već početkom 13. stoljeća pod imenom „Volko“, „Walk“, „Wolkow“, te na kraju pod hrvatskim imenom „Vukovo“. Od 14. stoljeća sve češće se upotrebljava pomađareni naziv Vukovar. U to vrijeme Hrvatska je bila u državnopravnoj zajednici s Ugarskom. Vukovar, kao i susjedni Ilok, u tom razdoblju postaju čuvari hrvatskog identiteta u dunavsko-savskom međuriječju. 1231. godine, kao jedan od prvih gradova u tadašnjoj državi, Vukovar dobiva status slobodnog kraljevskog grada poveljom hercega Kolomana. U Vukovaru je tada sjedište velike Vukovske županije, koja se protezala između Dunava i Save.

Nakon turske vladavine (16. i 17. stoljeće) veliki dio vukovarskog područja kupuju njemački grofovi Eltz, koji će u naredna dva stoljeća imati značajan utjecaj na gospodarski i kulturni život Vukovara. U to vrijeme doseljavaju Nijemci, Mađari, Židovi, Rusini, Slovaci i Ukrajinci. Tako ovo hrvatsko područje postaje višenacionalno, a Vukovar 1745. godine postaje sjedište velike Srijemske županije.

Nakon Drugog svjetskog rata Vukovar se razvio u moćno središte tekstilne i prehrambene industrije i time postao jedan od najrazvijenijih gradova bivše države.

Vukovar je simbol otpora, nepobjedivosti i opstojnosti. Ujedno, Vukovar je i simbol mira kojemu hrabrost, požrtvovnost i veličina njegovih branitelja daju uzvišeno mjesto u stvaranju samostalne Republike Hrvatske.

A onda je došla 1991. godina. Početak oružanog napada na Vukovar dogodio se 02. svibnja 1991. godine kada je u Borovu selu ubijeno 12 hrvatskih policajaca. Napad na Vukovar započeo je 24. kolovoza 1991. godine i od tada je grad tri mjeseca bio pod opsadom. Dana 18. studenog 1991. godine Vukovar je izgubio bitku i postao je vojno okupiran. Nesrpsko stanovništvo (oko 22.000 ljudi) protjerano je iz grada, a više od 6.000 Vukovaraca odvedeno je u brojne logore u Srbiji. Mnogi od njih bili su zlostavljani, a neki od njih nikada nisu izašli živi. Grad je 1991. godine razoren.

Pristup obnovi polazio je od stajališta kako gradu treba vratiti najmarkantnije točke – stare ulice i trgove – koji će gradu na Dunavu dati onaj njegov prepoznatljiv zapadnoeuropski, barokni štih.

1997. godine započeo je proces mirne reintegracije. Gradska uprava ostvarila je uvjete za povratak institucija i prognanika i od tada Vukovar svakim danom sve više dobiva svoj nekadašnji identitet.

Hrvatska turistička zajednica
Ministarstvo turizma RH
Grad Vukovar
VURA
Hrvatska gospodarska komora
Turistička zajednica Vukovarsko-srijemske županije