Muzeji su čuvari života. Unutar svojih zidova, u mističnim odajama čuvaju prošlost od zaborava. Ljudi su skloni zaboravljati i zato su tu muzeji da nas podsjete na prohujalo vrijeme, ali i na naše korijene, tradiciju, običaje; na to kako je to nekad bilo kako bismo mogli uspoređivati, ocjenjivati, procjenjivati, zaključivati. I voljeti sebe i svoju povijest i povijest svoga naroda.
Dvorac Eltz otvorio je svoja vrata Gradskom muzeju Vukovar i pružio mu dvor na dlanu, u svoj svojoj ljepoti i raskoši, kako i dolikuje jednom dvorcu i jednom muzeju. Do tada je bio dom grofovskoj obitelji Eltz, ali i impozantna građevina koja je golicala maštu Vukovaraca željnih da zavire unutar zidova.
Kažu da kad nešto jako želiš, to se i ostvari. Tako su Vukovarci dobili svoj Muzej u dvorcu! Prekrasan, jedinstven, neponovljiv.
I onda je došla 1991. godina. Muzej srušiše, umjetnine pokradoše, ljude otjeraše i raseliše.
Ljubav i dobrota idu ruku pod ruku. Veliki dio umjetnina se vratio, dvorac se obnovio i Gradski muzej Vukovar je otvorio svoja vrata građanima u svom punom sjaju. Iako su građani njega voljeli i ranjenog, devastiranog, bez krova, jer i takav ih je zvao u svoje okrilje, čuvao njihove priče, organizirao susrete s prijateljima.
Prepoznaše to i u Europi i odlikovaše Muzej nagradom Silletto 2016. godine, i to prije svega zbog povezanosti muzeja i građana. Zato što se nije otuđio, zato što je brinuo, zato što ih je okupljao, zato što ih je volio!
Zato zavirite i Vi u dugu, burnu i ponosnu prošlost Vukovara i posjetite ovo velebno zdanje na obalama Dunava!
