Vukovarski nokturno je priča o ljubavi i hrabrosti, o snazi i bolu, o ljudskom dostojanstvu i pobjedi života. Priča o tragediji jednog naroda, o žrtvama, herojima, prkosu i ponosu, pretočena je u Vukovarski nokturno koji objedinjuje sva memorijalna mjesta grada. Mnoge institucije koje čine Vukovarski nokturno,  građene su za svoju osnovnu namjenu, ali očito im je povijest dodijelila neku drugu ulogu.

Priča o vukovarskoj bolnici potresna je istina o borbi dobra i zla, o humanosti i brizi za svakog ranjenog pojedinca, kao odgovor na posljedice bolesnih umova. Stalni postav je napravljen od gipsa; od njega su izrađene figure ljudi smještenih u sklonište kako bi se u prostoru dočaralo vrijeme koje je ovdje stalo.

Ovčara…farma sasvim obična, slična tisućama drugih, smještena 10-ak kilometara jugoistočno od Vukovara. Uz ostale dvije, Grabovo i Jakobovac, činila je zaokruženu sliku bogatstva i moći grofovske obitelji Eltz, a danas je dio vukovarskog poljoprivrednog poduzeća VUPIK. Za nju se ne bi niti znalo, niti čulo, da se nije dogodila 1991. Stravičan čin mržnje, nehumanosti i najnižih ljudskih strasti. Bez toga, ona bi i dalje bila anonimna, poznata samo uposlenicima koji tu rade i onima koji su nekada tu živjeli i išli u školu, i koji joj se ponekad, a kako vrijeme prolazi, sve češće vraćaju.

Ovčara…masovna grobnica, sveto mjesto gdje su ubijeni ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. Njih 261. S tog mjesta preseliše se u zvijezde.

Ovčara… Spomen dom, otvoren 20. studenoga 2006. godine u hangaru, gdje su 1991. godine oni koji su ovdje ubijeni, proveli svoje posljednje sate života i ostavili svoje nedosanjane snove. Dok nas sa zida promatraju iskrene, začuđene, nedužne oči, ne može se ne pomisliti kako su se osjećali toga hladnog dana kasne jeseni 1991. i jesu li znali da se s tog puta neće vratiti. Kome su uputili zadnju misao, čije im je ime zamrlo na usnama? To će zauvijek ostati nepoznanica. Hvala im za hrabrost, za njihove živote, hvala im za Vukovar i Hrvatsku!

Za Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata kažu da je jedno od najljepših groblja u Hrvatskoj. Oni takvo i zaslužuju. Bilo bi bolje da nikad nije moralo nastati.

Kao kruna svih događanja u Domovinskom ratu na području cijele Hrvatske, osmišljen je Centar Domovinskog rata u vukovarskoj vojarni. Cijeli kompleks ima uređene tematske cjeline, od  prikaza Bitke za Vukovar i grad u okruženju, simbolički prikazano drvenom slavonskom ogradom, gdje svaka letva prikazuje jedan dan, a grad je 100 dana bio u okruženju, preko prikaza vojne tehnike na otvorenom prostoru, do prikaza koncentracijskih logora u Stajićevu i Begejcima s multimedijalnim fotografijama zarobljavanja, zatočeništva, crteža branitelja iz logora te razmjena i povratak.

U centru Vukovara, na ušću Vuke u Dunav, podignut je monumentalni spomenik za sve one koji su svoj život dali za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Njegov autor, kipar Šime Vidulin, napravio ga je u obliku križa. Na mjestu gdje se uvijek samo pružao pogled na široku i moćnu rijeku, sada stoji bijeli križ, kao simbol i kao uspomena, ali i opomena.

Navik on živi, ki zgine pošteno – uklesano je najstarijim hrvatskim pismom, glagoljicom. I žive oni u nama, i mi svaki dan živimo s njima.

Vukovar je metafora života.

Kao što u životu ništa nije pravolinijski već se neprestano isprepliću tuga i radost, suze i smijeh, usponi i padovi, tako je i u Vukovaru. Prošao je on svoju kalvariju, ali to ga nije slomilo, ima svoj Vukovarski nokturno koji je i tuga i ponos, ali ima i Dunav i Vuku, Vučedol i Adicu, osobe i građevine po kojima je poznat, turističke sadržaje i ugostiteljsku ponudu. Ima  i vučedolsku golubicu kao sinonim mira i kontinuiteta života.

Kod riječi nokturno prisutna  je gradacija osjećaja i iako osjećamo silnu tugu, na kraju je silan ponos. Da smo stali i nismo išli dalje, to bi bila predaja i naš poraz, a sve ovo što radimo je naše HVALA njima. A kako je uvijek sutra novi dan i nova nada, tako ista slika pri danjem svjetlu izgleda sasvim drugačije.

Vukovar je čudesan grad…

Vukovar je ponos….

Vukovar je prkos…

on je suza u oku,

tuga u srcu…

I osmjeh na usnama

Vukovar je prošlost i budućnost.

Vukovar treba doživjeti tu, u prostoru, osjetiti mu dušu. Dođite, budite i vi dio vukovarske priče, budite ona mala kaplja koja nastoji tkati istinu o Vukovaru – da se ne zaboravi.